Svjetska populacija suočava se s ozbiljnim problemima fizičke neaktivnosti, prekomjerne težine i pretilosti, koji su posljedica modernog načina života i smanjenja svakodnevne fizičke aktivnosti. U Europi, ove pojave imaju snažan utjecaj na javno zdravlje, dok u Hrvatskoj sve više postaju izražen izazov. S obzirom na široku upotrebu BMI-a u određivanju prekomjerne težine, osobito među sportašima, često dolazi do pogrešnih zaključaka i procjena zdravlja.
Fizička neaktivnost i njene posljedice
Danas mnogi, osobito u razvijenim zemljama, vode sjedilački način života, a fizička neaktivnost doseže visoke razine. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), čak 1 od 4 odrasle osobe globalno ne doseže preporučenu razinu tjelesne aktivnosti, što uzrokuje ozbiljne zdravstvene posljedice. Tjelesna neaktivnost doprinosi povećanom riziku od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa tipa 2, određenih vrsta raka i preuranjene smrti. WHO procjenjuje da bi povećanje aktivnosti moglo spriječiti tisuće bolesti, smanjujući opterećenje zdravstvenih sustava.
Stanje prekomjerne težine i pretilosti u Europi i Hrvatskoj
U Europi se problem prekomjerne težine i pretilosti sve više ističe. WHO procjenjuje da gotovo 60% odraslih Europljana ima prekomjernu težinu ili je pretilo, a brojke i dalje rastu. U svijetu više od milijarde ljudi živi s pretilošću, uključujući oko 880 milijuna odraslih i 159 milijuna djece. Statistike iz 2019. pokazuju da je oko 53% odraslih u EU klasificirano kao pretilo. Muškarci su pritom češće zahvaćeni nego žene, a porast prekomjerne težine posebno je primjetan s dobi.
U Hrvatskoj su ovi podaci također zabrinjavajući. Istraživanja pokazuju da gotovo polovica odraslih osoba ima prekomjernu tjelesnu masu, dok je pretilost prisutna kod oko 20% populacije. Hrvatska je u Europi na trećem mjestu (nakon Rumunjske i Poljske), što znači da ovi problemi nose značajan rizik za zdravlje nacije i predstavljaju opterećenje za zdravstveni sustav.
Povezanost s razinom obrazovanja
Kao zanimljiv dodatak, postoji obrazac povezanosti prekomjerne težine s razinom obrazovanja kod žena u svim državama članicama EU. Naime, s porastom obrazovanja pada broj žena s pretilošću. Taj obrazac nije primijećen među muškarcima, što može biti posljedica različitih društvenih i kulturoloških čimbenika te zdravstvene svijesti kod žena. Ovo pitanje otvara daljnja istraživanja koja bi mogla pomoći u boljem razumijevanju čimbenika koji utječu na prekomjernu težinu među različitim skupinama.
Prestanite pratiti BMI: Prema zdravlju, ne prema broju
Kada ljudi započinju trening nakon 40. godine, često ih osobni trener suoči s njihovim BMI-om (indeks tjelesne mase) i postavi određeni broj kao cilj. No, BMI često ne pruža potpunu sliku vašeg stvarnog stanja i napretka, a može čak biti demotivirajući.
BMI ne uzima u obzir mišićnu masu, sastav tijela ili raspodjelu masnoća – sve važne faktore koji postaju još značajniji s godinama. Na primjer, trening snage može poboljšati tonus mišića i smanjiti udio masnog tkiva, što ima daleko pozitivniji učinak na zdravlje i dobrobit od pukog postizanja “idealnog” BMI broja.
Umjesto da se usredotočite samo na BMI, postavite realnije ciljeve: povećanje snage, energije, fleksibilnosti i općenite promjene koje osjećate u svakodnevnom životu. Ove su promjene bolji pokazatelji vašeg napretka nego broj na grafikonu.
Problem BMI kao mjere za procjenu težine
BMI, ili indeks tjelesne mase, najčešće se koristi kao standardna mjera za procjenu tjelesne težine. Izračunava se tako da se tjelesna težina osobe (u kilogramima) podijeli s kvadratom visine (u metrima). Prema BMI-u, vrijednosti između 18,5 i 24,9 smatraju se normalnim, 25-29,9 označava prekomjernu težinu, dok BMI preko 30 ukazuje na pretilost.
Međutim, BMI ima ozbiljne nedostatke jer ne razlikuje mišićnu masu od masnog tkiva. Sportaši su često primjer netočnosti BMI-a: sportaši poput dizača utega, boraca ili igrača rugbyja imaju visok BMI zbog mišićne mase, iako imaju nisku tjelesnu masnoću i vrhunsku kondiciju. S druge strane, postoje sportaši s višim postotkom tjelesne masti koji također imaju visok BMI, ali i odlične performanse.
Primjerice, MMA borci poput Marka Hunta ili Daniela Cormiera postižu velike uspjehe iako imaju viši udio masnog tkiva. Njihova dodatna težina često im pruža stabilnost i snagu te koristi u kontaktu s protivnicima. Također, u sportovima poput vaterpola i američkog nogometa, gdje stabilnost i masa igraju ključnu ulogu, veći udio tjelesne masti ne mora nužno biti prepreka vrhunskim rezultatima.
Ukratko, dok visoka tjelesna masnoća možda nije u skladu s općim fitnes idealima, u mnogim sportovima sastav tijela je sekundaran u odnosu na funkcionalnu snagu, vještine i specifične fiziološke prilagodbe koje sportašima omogućuju vrhunske rezultate.
- Energetske rezerve i snaga: U sportovima koji zahtijevaju eksplozivnu snagu ili produljenu izdržljivost, više tjelesne masti može poslužiti kao rezerva energije. Borilački sportovi, poput MMA-a, ragbija i američkog nogometa, kao i sportovi poput dizanja utega, često imaju sportaše s više masti jer dodatna masa daje energiju i stabilnost.
- Sastav tijela i specifične sportske potrebe: Tjelesna masnoća nije uvijek štetna ako su mišićna masa i vještina visoki, posebno u sportovima poput vaterpola ili određenih oblika borilačkih vještina, gdje stabilnost i masa mogu poboljšati učinak i snagu bez potrebe za trajnom izdržljivošću.
- Funkcionalna kondicija ispred estetike: Sportaši s višom tjelesnom masnoćom, ali velikom vještinom mogu nadmašiti mršavije sportaše jer izvedba u sportu često više ovisi o specifičnim fizičkim sposobnostima i vještinama nego o izgledu. Na primjer, teže tijelo ponekad može biti prednost u kontaktnim sportovima, gdje snaga i zamah igraju ključnu ulogu.
- Genetika i individualna fiziologija: Neki sportaši prirodno nose više masnoće i imaju genetsku predispoziciju za dobar učinak čak i s višim postotkom tjelesne masti. Njihova su se tijela s vremenom prilagodila optimalnom funkcioniranju, balansirajući masnoću i mišiće na način koji služi njihovom sportu.
Alternativne metode za procjenu tjelesne težine
Stručnjaci sve više preporučuju korištenje drugih mjera za procjenu zdravlja, osobito kod sportaša ili fizički aktivnih osoba. Neki od preciznijih načina uključuju:
- Postotak tjelesne masti: prati se razina masti u tijelu, dajući precizniji uvid u sastav tijela.
- Opseg struka: mjeri se kako bi se procijenili rizici povezani s visceralnom masnoćom.
- DEXA skeniranje: pruža detaljan prikaz omjera mišićne mase, masnog tkiva i gustoće kostiju.
Zanimljiv kontrast: sportski uspjesi u Hrvatskoj
Iako su statistike prekomjerne težine i neaktivnosti visoke, Hrvatska se ističe po sportskim uspjesima na međunarodnoj sceni. S obzirom na broj medalja osvojenih na raznim natjecanjima, od nogometa, tenisa i rukometa do atletike i borilačkih sportova, Hrvatska je među najuspješnijim nacijama s obzirom na broj stanovnika. Ovo otvara zanimljivu perspektivu: iako brojni ljudi u zemlji nisu aktivni, oni koji jesu često su u vrhunskoj formi i postižu iznimne rezultate.
Možda su upravo ove sportske elite, uz podršku društva i sportskih struktura, ključ u podizanju svijesti o važnosti fizičke aktivnosti. I dok BMI i standardne mjere zdravlja možda ne obuhvaćaju kompleksnost sastava tijela kod sportaša, ovi pojedinci pokazuju kako zdravlje i performanse mogu ići ruku pod ruku, čak i u onim slučajevima gdje BMI daje drugačiju sliku.
Zaključak
Problem prekomjerne težine i pretilosti ozbiljan je izazov za javno zdravlje, kako u Hrvatskoj tako i širom Europe. Iako BMI često pruža okvir za procjenu težine, njegova točnost ograničena je, posebno kada je riječ o sportašima. Korištenjem preciznijih metoda mjerenja poput postotka tjelesne masti i opsega struka, možemo dobiti bolji uvid u zdravlje pojedinca. Na kraju, kombinacija fizičke aktivnosti, uravnotežene prehrane i boljeg razumijevanja vlastitog tijela ključni su za postizanje i održavanje zdravlja.
Odgovori